i svakoga tko to vidi. Ima onih koji pred time
zanijeme - njima se One dešavaju, a onima
drugima - tako i meni te stvari udolažanjem
bivaju sve stvarnijima.
Dolaze kao neispunjene stranice knjige koju čitaš,
a možeš ih samo zamisliti - ne i imati u rukama.
Dolazi kao duga staza koju ne pamtiš, a koju
si prošao uzbrdo došavši do željenog cilja.
Dolazi kao željeni dijalog, sa željenim pitanjima,
sa željenim ljudima - koji nikada
nisi vodio.
Dolazi kao želja za nedolaskom dočeka Stvari,
to što se čini najtežim.
I to najteže - to što se tiče i mene i svih onih
koji su uz mene jest sada važno.
Važnijim od svega toga silnog nedolaska
onih stvari koje ćemo tek htjeti
upoznati.
A to se tiče i mene i svih onih
koji su uz mene*.
*Aleš Debeljak
(udolazak stvari, udolaženje stvari, u-dolazak. Meister. Po ddojmom Cohenova raspolovljenog čovjeka u prošlom zapisu. Što hoće? Hoće htjeti biti jedno. Stvari nisu. Mi jesmo. Raspolovljeni. I tiče se i mene isvih onih oko mene. Meister).