i u toj blizini otkrismo i daljinu,
gromku koju onaj Delal i onaj Finnegan
dijele neznajući jedan za drugoga.
Doima se, da se sve posložilo jasno,
kao u nekoj zgotovljenoj križaljci, ali
zadovoljstvo ispunjenosti neima okus
punine. Tu ćeš otkriti, ali puno kasnije
onaj beznadni, onaj
bitak i dasein kao ponor.
Priznaj! Htjeli smo nedostižno, pravdajući se
u satu svakog zapletaja, svake prepreke
da su to sve prošli drugi i da putanju
piše Medeja, ta koja je dala i oduzela
si sve.
I da kročiš u tom neizborenom vremenu
poput gromkog glasa koji ponavljaju
da tako i tako ništa nije desežno.
Dakako, i to ću biti drugi, htjeti će više,
ali neće moći jer neće htjeti jer neće
doživjeti moći.
A ta moć - da si doživio je i iznad ponora
i iznad dana i noći i ona je kao i Sreća,
od svega čistija i veća.