postavimo si pozicije. Ti su tu negdje tamo, a
ja sam ovdje negdje tu. Ja ne znam od kuda
ćeš ti krenuti, a krećemo zajedno od kuda prema
kamo.
Pa se i to, taj kuda približva kamo.
Udaljavamo se približavajući se, kuda
teži kamo, Varijable su pravilno postavljene,
čist je koordinatni sustav. Sve je tako plošno i,
dakako, svima jasno. Samo, pogledaš li u daljinu,
vidiš kako vrana ostaje, a roda odlazi,
pa te zbuni to odlaženje i dolaženje.
Ta nije li vrana već u ne-odlaskomu u vječnom dolasku?
Nije li ona ovdje, nepomična,
u vječnom odgađanju odlaska,
samo nama dala razmišljati da se
taj njen nepokrenut put mjeri drugom mjerom. Da je u ne-odlasku,
vječito dolaženje?
U ne-odlaženju je taj vječiti Dolazak?
Ili dolaženje?
----------------------------
16/01/2015; Marburg an der Drau, hejdergeština, Ross Ashbyjevi aforizmi, novi vjerni prijatelj (Macbook), rijeka Drava, miris šume, odsustvo snijega, skijališta na Pohorju, crvena češka piva, uh taj smijeh, pozdrav Zdravo, padobran kao zalog vjere, čovjek Dasein bez onoga “jest”. ili bolje reći samo Dasein, što se podrazumijeva pod čovjek(om), bog je kao težina u kamenu