a mnogi će reći da sa tim silnim titulama nužno
je znati. Pa će biti dovoljno za početak reći ovo,
da je uzaludno i nedostižno to čemu se teži, iako
je opisano, snimljeno na papir, magnetne vrpce,
digitalno, laserski i odaslano u svemir.
To je naoko zapisano, opisano, prebrojeno, katalogizirano,
i ima neko ime.
Doima se da je tako kao čvrsto utemeljeno,
sa imenom čak! Pa i tomu mnogi pišu, govore,
čak i ubijaju.
Rekoh na početku ovog zapisa da to nije dosežno,
i nitko o tomu zaista nema što reći,
ta to se i ne otkriva u razgovoru, zapisu i nije glasno.
Ono ništa neće.
To nije predmet. Ono je gluho.
Ono ništa neće i ne treba, ka tomu gluhom težiti.
To nije i ono neima htjenja biti pa je i snažnije i od
bitka.
Nedokučivim biva.
Pa se i samom tebi postavlja pitanje da što je to
što te nagna da težiš ka tomu koje je tako-i-tako
nedokučivo.
Da, boljim se predstavlja onaj koji pita nego
onaj koji nečemu teži!