su stvar. Umjesto zasađena drveta i listova
testamenta ostaje samo ime, koje je netko zapisao u
rječnik. I ništa više.
/fragment iz Biografije sna, zapis 4., Rječnik tišine, Quorum, 1989/
…Ništa nije dosežno. Nijedan glas se ne udvostručuje.
kao da se nikada nije dogodilo. Mirno traju stvari.
I izjutra će se opet razdaniti. Žilama teće krv.
Ti si ništa. Za sve druge, s izuzetkom jedne žene,
duboka si tama na rječnim dnu (…)…Ti si ništa. Možda
si moja žalost, široka kao nebo. I prostor i praznina filma,
zauvijek namotana na kolut. Grad sada nije ništa jadniji
nego ranije. Samo ja, to mogu dodati, zvonit ću
na frekvenciji tvoga muka i čekati da mi odgovoriš.
/fragment iz Biografije sna, zapis 7., Rječnik tišine, Quorum, 1989/
…jer čovjek više puta čuje,
to što ne želi, ako samo jednom
kaže ono što mu se prohtije.
/fragment iz Dug precima, Ispod površine, dhp, 2006/
… rado bih s nekim razgovarao,
ali navika je prejaka: uzmem knjigu u ruke i neko vrijeme
čitam mrtve muškarce, sebi u bradu, htio bih suzdržati
očajanje, ne djeljuju baš dobro…
/fragment iz Turski restoran, Krijumčari, Fraktura, 2011/
Hvala Vertebrati na info