prilaziš mi - uzimaš prostor svega budućeg.
U tvojemu se to sve čini razumnim -
naprasno se unijeti i odmah ukazati ka
djelokrugu Stvari.
Ti time hoćeš - da
opisujući ih, Stvari jesu.
Ja moram ustuknuti.
Teško je proturječiti ovome što
zboriš jer će netko reći da -
opis Stvari samo po sebi jest to što čini Stvari.
Ja odabirem,
šutnjom ću htjeti da odagnam doziv
opisa Stvari - htjet ću ono sebi najgore,
da ne čujem kada nešto jest. O da,
to hoću,
da ne čujem da Stvari jesu!
Dakako, ne može se tako malo
nekažnjeno htjeti.
Pa se bivam učenikom podložnim
i spremnim biti,
iznova Stvarima opću bit
umnožavati.