U to neko možda daleko sutra se katalogiziranjem zaboravi.
Masku sigurnosti umuzejiti.
Pomno bilježiti datume. I upisati, na margini, ne znajući zašto
Rilkeov zapis: Da bi narastao, moraš biti poražen od toga većega od tebe.
Pjevna pozadina ovog teksta nimalo ne obećava.
Oh, I will never learn. Morrissey.
Šutjeti.
Šutjeti, kao što to Pisac nalaže.
Da li se, na tim granicama, koje neprestlano držim
kao da su zaista moje, prepustiti,
pustiti,
jeku davnih stvari,
Koje ništa drugo neće
nego trajati Biti u meni.
Ili učiniti nešto treće?
Ili već ovo što je nastalo
Pustiti da traje i da me samim time
Čime ono jest,
Jednostavno porazi?
[Valentin Silvestrov: I have forgotten the word I wanted to say]
[pojašnjenja: Pisac je Bela Hamvas, kako ga je Ivan Ladislav Galeta imenovao tijekom svoje izložbe u MSU; riječ "umuzejiti" će razveseliti Bornaiju]