bez ikakvog oslonca, temelja,
traju u vremenu kojeg nisu dio.
One ništa i neće, nemaju cilj
i ne idu nikuda. One su samo
to, u-svojoj-samotnosti nijeme Stvari.
S druge strane, svi Oni koji u njih gledaju,
koji se pitaju, koji žele u njih ući,
koji hoće biti kao One,
koji hoće biti Stvari,
ponavljaju, bezuspješnom upornošću,
korijenskom opravdanošću, mističnom
smjelošću da smo mi ti,
(mi koji smo nasuprot Stvarima)
i vlasnici Stvari.
A Stvari traju, bez ikakvog oslonca
i temelja i u vremenu koje je
jedino nama, koji smo nausprot njima
važno. Stvari traju i bez vremena, koje
je jedino nama važno.
One traju.
Kao Stvari.
(hajdergeština, Brat moj ali čutiš pogum...)