Mogao bi i on misliti.
J. L. Borges
Htio sam unijeti ovaj zapis, ali sam na vrijeme
Odustao. Nakana mi bješe da prenesem ono što
Se ovako i onako prenijeti ne može. Pa na vrijeme
Odustah. A time ćeš, tim nepostojanjem zapisa
Biti pošteđen nedostižnosti. Pa se sada pitam, ima
Li smisla reći Ti da sam pokušao i lagati, metaforama,
Krotkošću stiha i rimovanjem stila. Koristio bih i one
Nedorečenosti, nasluhe ruba praznine u kojoj se naslućuje
Nešto, mutno, vrlo mutno, a ipak uhvatljivo. I sada opet lažem,
Upoznajem te sa time prošlim vremenom koje tako i tako
Ničemu nije služilo. I to brkanje, tog vremena
Koje je bilo, uzalud, sa ovime sada koje je također uzaludno
Samo govori o tome da treba odustati.
I to na vrijeme.
[London, 24. 3. 2014., pod utjecajem borgesova Besmrtnika pročitanog po ne znam koji put, i tog miješanja vremena, koje posvema opisuje kako mislim. I tu prokletu linearnost pisma.. Uz to je slušano: David Daniels, Julije Cezar u Egiptu, arije. Rosemount Estate, Grenache Shiraz 2012. ]