o obolu postojanja Stvari, a
što se doima nekome kao da to samo po sebi
jesu one, naoko izmjerljivošću-vidljivoga
prikazne kao stvarne Stvari.
Ta dimenzija mjerljivoga je tebi dostatna
da možeš reći da si uhvatio njihov Bitak.
Kao da možeš uhvatiti u onome što je jedino
ispred nas,
a stvarno u Stvarima je
da su nasuprt i da su oko nas.
I tvoja nemušnost, nijemost koju oblikuješ u riječi,
neprihvaćena krotkost pred velikoćom Stvari,
brevijarna mapiranost i ta vječita težnja
da se ispuni sablasno velika i duboka samotnost između
nas i Stvari koju bilježiš, drugima propovijedaš
i toneš u još veću neispunjenu i ogoljenu,
mrklu blizinu Stvari.
(i odaberi: https://youtu.be/b51K9Z_CvGo, da li si barka, da li si koza, da li si promatrač koji gleda kozu na barci ili si promatrač koji gleda promatrača koji gleda barku i kozu?)
dakako, opet sve hajdergeština prokleta....