odiše težinom.
Pa se i to pitaš. Da ta težina o kojoj
govoriš ima mjesto. Da ona sama
povezana sa stvarima jest, kao dio stvari -
- da su one same po sebi onda teške.
Pa se i to pitaš, iznova -
- što se sa njome hoće? Kuda teži?
Čime ono teži što je teško, a u Stvarima je?
Kao da je težini blisko to što je u samoj
biti Stvari.
Pa i tu staneš. I tu se pitaš.
Težina, dakle.
Hoće li se htjeti dati mjestu onome
što se Stvarima u svjetlu težine pripisuje
ili, da se težinom same Stvari doimaju?
I tu se pitaj onda, što je teže?
(Meister.....paradoks....jedini način napretka je povratak prema samom bitku stvari, prema traženju novog početka...prema izvorima samih stvari.....težina je jedna od osobina....zboriti o tomu, o težini..to je paradoks...susret sa time je paradoks...težina kao suočenje sa čime? Paraoks...)
The Old Tower of Loebenicht (1987), Gavin Bryars.....Thomas de Quincy's The Last Days of Immanuel Kant