- pomama za mlijekom -, to je očito svima.
Nastaje ono što se doima kao briga, kao ono što
treba njegovati.
Ali, ono što je bilo prije, prije sisanja
je govorilo jezikom koji nismo baš u taj čas
razumijeli, dovoljno da odbacimo.
i odlazi li to od nas ili dolazi k nama sada?
i to da jedno napustismo, a drugo prigrlismo?
nije li njega iz viđenja onog vremena prije
sada izjednačeno sa blasfemijom?
nije li to dolazak nekog drugog, naoko jačeg
ne bi li oduzimanjem potvrdio da si ipak, nakon
svega silnog puta velik, kao planina?
a dolina, i ta rijeka i to sve dolje meko
sada odlazi. i bolje je da je tako.
da odlazi..da, bolje je tako.