I stvari imaju svoj život (1). Život im dajemo u sjećanju i kao što ljude želimo učiniti besmrtnima tako da kroz nas podaju u vječno (2), tako i stvari, na sebi svojstven način imaj početak i kraj. Bauljajući British Museum-om (gdje se pokradenost iznosi gentlemantski) nabasah na nosoroga. A ne, nije to onaj nosorog kojeg si sada zamislio, a ne, ne....to je nosorog koji je prikazan u drvorezu Albrechta Dürera. Gledajuć ga, dakako, prepoznajem. Nosorog je to. Arhetipski nosorog.
No, čitajući objašnjenje, pomutila mi se slika. Kažu tako da europljani nisu vidjeli dotičnu životinju sve od rimljana do 1515. godine kada je jedan primjerak (ne piše kako su ga nazvali) brodom, u okovima dopremljen u Lisabon, da sramotno svjedoči nosoroga svjetini (sada se pitajmo tko je tu barabarin). Priča ide dalje, da je životinja poklanjana i da je krajnji sretnik bio sam papa (za kojeg ne znamo je li mu prolazilo umom Buddhina usporedba čovjeka s nosorogom), ali životinja nije stigla k njemu, već se, nakon stanice na kojoj se ukazala francuskom kralju, sudbinski potopila zajedno s okovima. I tako ode naš nosorog na dno sredozemlja.
No, otišao je i u vječnost. Kažu da je na osnovu opisa i skica, Dürer u drvorezu prikazaonosoroga. Problem bijaše u tomu što Dürer nije vidio životinjicu, već je drvorez načinjen prema prenesenim doživljajima vidioca. I tako je bilo gotovo 300 godina. Nosorog je, točnije Dürerov nosorog prikazivan sveudilj Europe kao nosorog iako s anatomskim pogreškama. Volio bih saznati i vaše mišljenje, koji su razlozi toj tristogodišnjoj vjeri u stvar kao što je Dürerov nosorog. Zašto su čak i oni koji su vidjeli nosoroga uživo, vjerovali slici odnosno (netočnom) prikazu Albrechta Dürera?
Molim pomozite mi u ovom odgovoru. Hvala.
--> Click here to take our Online Survey________________
1) One su jedini koje traju, rekao bi Aleš Debeljak
2) Stih je Vesne Parun
No, čitajući objašnjenje, pomutila mi se slika. Kažu tako da europljani nisu vidjeli dotičnu životinju sve od rimljana do 1515. godine kada je jedan primjerak (ne piše kako su ga nazvali) brodom, u okovima dopremljen u Lisabon, da sramotno svjedoči nosoroga svjetini (sada se pitajmo tko je tu barabarin). Priča ide dalje, da je životinja poklanjana i da je krajnji sretnik bio sam papa (za kojeg ne znamo je li mu prolazilo umom Buddhina usporedba čovjeka s nosorogom), ali životinja nije stigla k njemu, već se, nakon stanice na kojoj se ukazala francuskom kralju, sudbinski potopila zajedno s okovima. I tako ode naš nosorog na dno sredozemlja.
No, otišao je i u vječnost. Kažu da je na osnovu opisa i skica, Dürer u drvorezu prikazaonosoroga. Problem bijaše u tomu što Dürer nije vidio životinjicu, već je drvorez načinjen prema prenesenim doživljajima vidioca. I tako je bilo gotovo 300 godina. Nosorog je, točnije Dürerov nosorog prikazivan sveudilj Europe kao nosorog iako s anatomskim pogreškama. Volio bih saznati i vaše mišljenje, koji su razlozi toj tristogodišnjoj vjeri u stvar kao što je Dürerov nosorog. Zašto su čak i oni koji su vidjeli nosoroga uživo, vjerovali slici odnosno (netočnom) prikazu Albrechta Dürera?
Molim pomozite mi u ovom odgovoru. Hvala.
--> Click here to take our Online Survey________________
1) One su jedini koje traju, rekao bi Aleš Debeljak
2) Stih je Vesne Parun