Kroz to ogledalo posve je lako vidjeti. Tu lakoću znaju ptice selice, koje u pravi čas odaberu vrijeme kada će otvoriti krila. Znaju to i kitovi na svome putu kroz beskrajna mora. Odapeta strijela uvijek pogađa cilj za koji je namijenjenja. I to je lako. Teško je znati. Jer znanje biva otvorena kuća koja vabi da u nju uđu mnogobrojni. Pa svaki od njih ostavi dio sebe u stranom prostoru. Taj dio njih traje u vremenu, a to je teško. Težina jest vrijeme držanja stvari.
Kuda ideš? Putem kojem prolaze mnogi, to je onda najteže. Jer su staze utabane morom, krvlju i beskrajnim jaucima želje da se ukaže cilj. A ka cilju se ide sa slikom sveca, relikvijom i molitvom. Jer se to čini lakšim. Pa svaki korak jest opravdanje. Samo čega? Da li znaš, da i stvari znaju za tvoje postojanje. Stvari čuvaju ono čega u tebi nema. Zato ih imaš. Samo ta punina stvari je praznina tvog sna i želje za putovanjem. I to si znao, tiho si rekao, nasuprot smo stvarima, uvijek i samo nasuprot.
[inspirirano Rilkeom, tim gigantom i magom, sada će Bornaija ovo voljeti: nadahnuto Rilkeom, tim nedokrajnim zrcalom]
[zvučna pozadina: Giya Kancheli: Theme from Twelfth Night]
[u međuvremneu se dogodila alkemija riječi...naime, moje riječi su se stopile s Rilkeovim i sada više ne znam koji od nas dvojice je autor..no, to i htjedoh, o moj Bože moj sanjaču.....pogledaj na linku. http://prezentacija.mojblog.hr/p-do-vrha/216433.html]
Kuda ideš? Putem kojem prolaze mnogi, to je onda najteže. Jer su staze utabane morom, krvlju i beskrajnim jaucima želje da se ukaže cilj. A ka cilju se ide sa slikom sveca, relikvijom i molitvom. Jer se to čini lakšim. Pa svaki korak jest opravdanje. Samo čega? Da li znaš, da i stvari znaju za tvoje postojanje. Stvari čuvaju ono čega u tebi nema. Zato ih imaš. Samo ta punina stvari je praznina tvog sna i želje za putovanjem. I to si znao, tiho si rekao, nasuprot smo stvarima, uvijek i samo nasuprot.
[inspirirano Rilkeom, tim gigantom i magom, sada će Bornaija ovo voljeti: nadahnuto Rilkeom, tim nedokrajnim zrcalom]
[zvučna pozadina: Giya Kancheli: Theme from Twelfth Night]
[u međuvremneu se dogodila alkemija riječi...naime, moje riječi su se stopile s Rilkeovim i sada više ne znam koji od nas dvojice je autor..no, to i htjedoh, o moj Bože moj sanjaču.....pogledaj na linku. http://prezentacija.mojblog.hr/p-do-vrha/216433.html]