Ona Heideggerova seljanka, koja prije svoga kraja je dala pozdraviti „gospodina profesora“,
Ona Hamvaševa jabuka koja je ostala na stablu, za bogove i ptice,
Onaj Cortázarov vijak, koji postaje mir,
Ona Tranströmenova enciklopedija, koja raste svakom čovjeku iz duše,
Onaj Borgesov labirint, što ga svatko sam opisa, vlastitim korakom,
Ona Debeljakova frekvencija, onog muka koji čega da odgovorimo,
Svi oni su Logos ili ti koji to čitaš,
Zapravo svejedno,
kako nam je rekao Heraklit Efežanin.
Svejedno je tko govori.
Zapravo, svejedno je tko govori.