zavidim stadu i žeiš li me slijediti
putovati moraš pješice, očima uperenima
prema naprijed, jer ni o čemu ne odlučuješ,
no bilježiti možeš: od subote do četvrtka
sve ti ide od ruke, crno staklo suza kaplje
u kroniku zemlje, koja je usidrila svoje
flote u zvonicima, ispod plijesni baroka,
tek onda počneš grgljati, tako neočekivano
i silovito, da ti jecanje spola izbavljenja
napokon nudi i šutnju. Blagi tebi,
sad imaš tajnu, koju poznaje pjesnik
s rakom pluća i legenda je podupire,
nju sam izmislio za tebe, želiš li sa mnom
putovati, šutke i s glavom na propuhu,
i moliti da listopad potraje još koji dan.
Aleš Debeljak, Nakon deset godina, zbirka: Ispod površine (Pod gladino),
preveo Edo Fičor, Hrvatsko društvo pisaaca, Durieux, 2006.
Mathew Halsall: Together