Izgovore sam doveo do savršenstva.
Čak me i oslovljavaju titulom, kako na ulici tako i u krčmi.
Kao neki vladar.
Vješt sam u nizanju nepreglednih polica sa,
mahom nepročitanim knjigama.
Jeftini citati i vješto sročen stih su dio toga.
Tinovanje, hajdergeština. O, da. U toj kući bivam.
Vješt sam u pronalaženju razloga ne naći ključ koji otvara grotlo u koje se,
na kraju moram baciti znajuć' da ću ili poletjeti ili pasti.
Samo, da bih znao da imam ključ moram znati gdje su vrata.
Kriomice ostavljam zapise.
Tako i ovaj, što se naoko čini kao gubitnički potez jest ništa drugo nego vješta,
već ustaljena praksa.
Kao da one nečemu služe.
A riječ je Stvar koja daje privid sigurnosti.
I ta nabožnost riječi je vrhunac uzmicanja,
Koju nikako da odbacim.
Želim ti reći i ovo: do srži stvari dolazi samo onaj koji
Ne vlada, već služi*.
Molim te za vještinu služenja.
Molim.
Molim.
Molim.
Svi Sveti, 2014.
*Aleš Debeljak, Krijumčari