Neuravnoteženost poimanja broja Pi, razlike u oseki, da
o plimi i ne govorimo. Kriptiranje svakodnevice, kao i
prejako zakiseljavanje tijekom proizvodnje papira,
sasvim su normalne pojave. Tako tu, kao i tamo.
Katkad mi se čini, a to je proizvoljan osjećaj koji se
Ne bilježi u kronike, da se dalje od opisanog i ne može ići.
Da se to, iako se opiše, a nalazi se iza shvaćenog, ne broji
jer se kroz pročitano ne može doživjeti. Dakle, i ne postoji.
A sve je tako i tako neuhvatljivo i nedostižno. Iako se
s lakoćom imenuje, samo da bi oni hemerotečni imali
što raditi. Pa se katkad i likuje nad time i puno izmišljaja
se tu imenuje.
A ono što se time stvara je praznina u vremenu,
onome tijekom čitanja, onome koje je potrošeno.
I taj netko će, nada se ova pjesma, netko poseban
poravnati račune i ne reći nikomu da ovi redci postoje.
I tada će sve biti po starom. I neuravnoteženost i razlike…
jezero Finžula, Rakitje, 24.11.2013., izjutra, na biciklu