nedokučiva blizina bitka,
biti blizu, a opet ne tako bliskijim
da se može sjedineći se-kao-u-ogledalu
samo biti, samo postojati,
naoko biti.
I da, to ti moram reći, lagali su nam,
nema nikoga nasuprot nas,
nasuprot su samo Stvari, u svojoj mirnoj, posvema
mirnoj sudbini stvari trajanja. To je njihova
sudbina. Biti uvijek nasuprot.
No, tako Stvari i uzmiču, dajući nam
obrise naokog postojanja od kojeg
mi sami sebi kidamo sebi-svojstven-bitak Stvari,
kao da bitak može u nečemu se
iskupiti.
A to, iskupljujući se, naoko od Stvari,
je samo pokušaj da se ne da prostora onome
većem, onome što je između Nas i Stvari,
i da se Da da se porazi bitak Stvari od tog većeg.
Stvari same po sebi jesu.
I ništa neće.
One su uvijek nasuprot.
I ništa više.