Vid se razvija u utrobi majke davno prije rođenja.
Ne čuju nas niti vide.
I nitko neće. Niti vika, šumi
niti ikomu drugomu ne znači ništa.
Gledati u tamu, gledati i možda
će se, kažem možda, pronaći
značenje, a na kraju prihvaćanje ničega.
I to ništavilo obavija i okolicu i
zvuk i jače od sebe sama.
Biva tako i ti to znaš. Penjao si se,
kano osvajati, noću gubio i tražio
i iznova gubio i uvijek je
samo jedno iznađeno.
Da ništa nije dosežno.