Nakon što se uđe, na samom ulazu s kojeg puca pogled ka božanstvima - a iznad naših glava stoji velebno zvono, usidreno je tako da dvometraš može glatko podignuvši ruku udariti o bat te njime o rubove zvona i proizvesti ono što sva zvona i čine.
No, dvometraša je malo, ostajemo mi - niži rastom.
Većina spontano skokom pomno usmjeravavši ruku ka batu mašući želeći udariti o rub zvona i proizvesti ono što svako zvono čini.
Skok uspjeva nekima te se hramom prolomi zvuk kojima se božanstvima daje do znanja da smo pristigli.
Skokom slijedi i povratak stopalima na hladan mramor, ali i osmjeh usmjeren ka Njima.
Svi ponavljaju isto, istom željom i sa istima učinkom.
I tu je zvono.
Oni koji skoće dovoljno visoko u tome uspijevaju.
Visoki su blagoslovljeni visinom.
Zvonjava potom utihne do dolasko drugog.
I tako uzastopce.
I skokom se sreća čini dohvatljivom.
(Laxmi Narayan Temple, Delhi, 06. 12. 2017.)
I was looking at the ceiling and then I saw the sky