I ništa drugo, uvijek nasuprot.
R. M. Rilke
Kao prvi put kada se nešto doživi i nema
Se za što uhvatiti u sjećanju pa nastupi srh,
srh i beznađe. I uistinu, ne gledaš ti, nego
Ono gleda u tebe. One stvari, one nasuprotne
Stvari kojima si dao mjesto. One sada gledaju
U te, a ti nemaš što reći. I taj muk, taj prazni
Muk čini da još više ustukneš pred Stvarima.
I da to, biti nasuprot njima, u praznini muka, znaš
I sam, da je tvoje, a ne njihovo.
Samo te jedno mori, da li to što si nasuprot Stvarima,
Da li taj muk traje u vremenu, ili je nalik ljetnoj kiši?
Možemo li izbjeći, ili još bolje nikomu ne reći da
Nas Stvari gledaju, a mi smo nijemi,
Da mi odgovaramo mukom,
Praznim mukom?
(The Field Rotation: Acoustic Tales)