Redom, nabrojati ih moram,
Kiklop koji me traži da ga predstavim kao Mr Kiklop, zatim
Kasiopeja, burne kose koju ne vidjesmo,
I tu je onda palako, potiho ušao Dedal,
Stalno nešto brojeći na rukama,
I onaj drugi mu parnjak, Shakespeare,
Pa uđe odjendom, na moje čuđenje i Marin Sorescu,
Koji objavi da je riješen odnos prostor/vrijeme -
Time da je Bog posvuda, što Ga be sprječava da traži središte.
Mi koji smo to čuli nismo razumjeli,
Što ne umanji svečanost. Ali ipak osta pitanje u zraku.
Na ulazu su posustali, jer nisu znali tko će kome dati prednost,
recitirali su jedan drugome bajalice, Ujević, Borges i Calvino.
I pogurne ih odjednom Heraklit. Jasan samom sebi, ne i
Nekolicini prisutnih, no, pogledom nas opčara. I svi zanijemismo,
Dok nije ušao Listz i zet mu Wagner. Shakespeare je zapljesnuo,
Ujević rekao da se to i očekivalo, Heraklit pisao nešto
Po podu. Mi, ostali smo u sjeni Mr Kiklopa nijemo bili osupnuti
Tom gromkošću, neznajuću iz koga izvire.
Pa smo dali zavjet, Svima nama smo dali Zavjet,
Ugostit ćemo ih.
Neka nam budu znani.