koja vode u zajedničku sobu.
Tomas Transroemer
Usnuli su Gledatelji.
Doima se čudnim da o njima
pričam, kao da su važniji oni
nego ono u što su gledali.
I pitam se, kada ću moći
saznati jesu li i vidjeli?
Ili je to dato meni na dušu,
da se, odmaknuvši od njih
kretnjom usmjerim ka tomu.
A taj mir usnulosti smeta,
to više što njihov mir u meni izaziva nemir,
da se već jednom probude
i da mi kažu,
i da kažu i da objasne Stvari.
Ili da se odmaknem i od toga,
te smetnje
pa da ne moram kao sada,
ovdje, ponavljati da je sve tako
i tako nedostižno?
Ima li se išta reći kada
se vide Stvari?
Ili se od njih usnuje?
(Londinium, 5 April, Morrissey, I know it’s gonna happen someday)