pa se snuždeno vratiš, poražen.
Da se i ponovno uspiješ u to krenuti, želiš,
no, možeš li?
Učini se to da ti i drugi sada, tu pored tebe, živi
i mrtvi poručuju: Ta idi! Pa taj korak koji se ište
ostavlja ono iza, ka onome ispred.
I to čini da se upitaš: čemu žuri onaj koji
blizinu ne vidi? Tamo je tako i tako ništa,
a ovdje su Stvari, ovdje je sigurnost.
Ovdje mogu reći da i hoću, mogu čak to napisati, no
tamo, tamo je ono ništa.
Kao napisati, kao izreći, kao, kako....
Ispred onog koraka, a ne iza
stoji radost,
stoji vedrina.
Tamo je ono «uporno
pjevušenje koje nas upravo prati uvis
u dubinu»*.
-------------------------------------------------------------
Meredith Monk, Dolmen Music
*Tomas Transtroemer, Schubertiana
-------------------------------------------------------------
opaska: To je, dakako hajdergeština pisala...Ono tamo ništa je Das Nicht ili kako bi Debeljak, Rilke ili ...to su Stvari, nasuprot su nama kao i to veliko ništa. Htjedoh naglasiti i razliku između blizine i bliskosti, što ju je Heidegger opisivao. Ne znam da li sam uspio. No za one koji žele više preporučujem M. Inwood, A Hedegger Dictionary, str. 138-139, natuknica near and far.