mjerljivim obolom postojanja,
kojima Stvari daju drugima osjećati se -
- da su živima. Govore o sveprisutnome
(onom trenutku kada ptica močvarica u letu
jačinom krilnog zamaha napušta jezero).
I o tome se može svakako. Dakako i besciljno.
No, opseg je mjera Stvari, fluidni znak postojanja
Stvari.
A one ništa neće.
Pa se i to poima kao nedoživljeno. To da u
trajanju i svojevrsnom odustajanju od nas
one zaista ništa neće.
I tada je svejedno.
A čini ti se da odustaju one puno više
nego mi sami koji smo im nasuprot.
I to što one odustaju i što će tako i biti
u vremenu, kida nam mogućnost da
im uzmemo Bitak.
A one ništa i neće. Baš ništa.
U sveprisutnosti bivaju Stvarima koje
ništa neće.
A ti samo pitaj, to ti jedino i preostaje.
Marina Abramović, Uvijek nasuprot