Da je sablasno. Gotovo kao prevara.
Kao izdaja.
Ono čemu težiš da toga i nema,
čak niti nema ime.
i da je ktomu nedostižno.
Pa se čini kao blasfemija, bogohuljenje,
varanje, prijestup, razapinjanje,
poziv na rat.
A u odmaku stvari čistijim bivaju,
kada malo bolje pogledaš one
i ništa neće. Samo traju.
Pa i to njihovo trajanje
čini da ti i sam u tom odmaku stojiš.
Gle!
U Stvari, one jesu.
Sve ostalo se o njima govori,
govori i govori i…
A u tom odmaku one čine da mi stojimo
preko puta i da jesmo. Kao
i one.
I sve time čistijim biva.
sada Pisac:
...Tu. Stojim pred tim.
Makar se i ugasle svjetiljke, makar mi se
reklo: ničeg više-, ...
uvijek je moguće gledati.
(R. M. Rilke, Četvrta elegija)