slijedeći, da ćeš iščitanošću poimanja blizine
biti bliži. biti bližim Stvarima.
no, tok riječi, tok misli nisu isto. kao i ovo
sada. nije linearno. nema početka kao niti kraj.
slijedeći te ne dovodi nigdje. ono što, tako jest,
oblikovanjem i riječima daje privid postojanja istih.
pa se uglaviš u tomu. pa misliš da to jest tako.
a riječ sama biva nerazumna ako nije u misli
ukotvljena. i još dublje. tamo gdje nema Stvari.
gdje stvarima nepotrebno bivanje jest.
hoćeš li biti blizu ili u blizini Stvari, to je pitanje.
ili recimo ovo, da pitam hoćeš li biti bliskijim
Stvarima, koje, to je znano, ništa neće.
(da bi se htjelo uopće misliti o Stvarima potrebno je priznati, kako je naučavao Meister da su one preblizu a samim time daleko. Ono što nam je najbliskije nam je ujedno i najdalje. Pitanje bliskosti i blizine. Bitak je blizu a opet nedokučiv. Paradoks. Pitanje. Paradoks. Čovjek je u dalekom, u onome udaljenom samo čovjek. Dasein je ontološki najdalje od nas samih. Čovjek je biće daljine. Pitanje. Heidegger: What is Called Thinking (Harper Perennial,2004)?....zabilješke tijekom biciklističke ture Zagreb-Ogulin-Krk-Cres-Lišinj-Silba-Zadar-Zagreb).