Već ostarjeli Dedalus, u sjeni kule započne kovati planove, kako bi opravdao svoje buduće godine i ne tako dugi život, a što mu je šapnula Delfijska proročica. Znao je Dedalus da je ovdje, napušten od sviju, konačan kraj njegove slavne sudbine. Jer slavna mu je sudbina okov i morati će umrijeti ne od Bogova već od ljudi. I to od žena, koje čak nemaju ni pravo glasa! Znao je Dedalus da onaj koji te postavi na tron će te i maknuti. I vruć će biti zadnji čas. Od smrtnoga čovjeka uvjetovan.
Već ostarjeli Dedalus, u sjeni kule započne crtati obrise Labirinta, ali onog drugog, što je prorekla Žena-iz-Delfa. Nadgledao je Dedalus čitave noći kako se gradi impozantan Labirint. Naime, jedino su graditelji mogli noću, pomoću zvijezda pronaći put kroz tu građevinu račvalih staza i jedino su pomoću zvijezda mogli pronaći izlaz. Zore su se svi bojali. Oni koji znaju čitati tu kartu noćnog neba bili su počašćeni što su ključari i bilo im je sve dano, kurve, zlato i najbolje meso, čak i onaj reski napitak od kojeg, ako ga popiješ malo više pričaš stvari koje nisi mislio nikome reći. Oni koji su znali pročitati kartu neba nisu znali da dijele sudbinu ostarjelog Dedala, da će umrijeti od ljudske ruke. Nožem će im se prerezati žile podlaktice te će u zagrljaju Bogova umrijeti okupani vlastitom tpolom krvlju.
Već ostarjeli Dedalus, u sjeni kule bijaše zadovoljan kako napreduje drugi Labirint. Noć je bila živahna, a danju je mukla tišina nagonila samo ptice da krješte i ulaze unutra te sablasne građevine.
I sagradi ostarjeli Dedalus svoj drugi Labirint.
I tada se dogodi čudo. Krene od usred dana ka ulazu na kojemu je pisalo ?δεια(adeia)*. Krenu Dedalus dalje. Iza nekoliko račvanja više se nije čuo hromi hod ostarjelog slavnog Dedalusa. Da bi prevario sudbinum, moraš ju izazvati...mislio je...kako pametno od Žene-iz-Delfa, kako mudro. Sagraditi labirint u kojem ću živjeti do kraja svog vijeka, u kojemu neću poginuti od ženske ruke! Kako mudro...Dedalus je znao da treba znati pročitati poruku, prihvatiti ju i izbjeći. Smijao se Dedalus Bogovima i Sudbini i Delfima. Smijao se Dedalus od srca i vikao, vikao je stari Dedalus adeia-adeia-adeia. Opijen slobodom, opijen životom sjedne Dedalus na zemlju...pogleda u vis i iznad visokih zidina vidi sunce.....tada se sjeti da iza sunca slijedi mjesece, iza dana slijedi noć....A vani, izvan drugog Dedalusovog Labirinta oštrili su se noževi i grijala voda...Noć je polako dolazila, a s njom i sudbina.
* ?δεια?δε?ς; adeia = freedom from fear, ?δε?ηνδιδ?ναι to grant an amnesty, indemnity, Liddell and Scott. An Intermediate Greek-English Lexicon. Oxford. Clarendon Press. 1889.
Već ostarjeli Dedalus, u sjeni kule započne crtati obrise Labirinta, ali onog drugog, što je prorekla Žena-iz-Delfa. Nadgledao je Dedalus čitave noći kako se gradi impozantan Labirint. Naime, jedino su graditelji mogli noću, pomoću zvijezda pronaći put kroz tu građevinu račvalih staza i jedino su pomoću zvijezda mogli pronaći izlaz. Zore su se svi bojali. Oni koji znaju čitati tu kartu noćnog neba bili su počašćeni što su ključari i bilo im je sve dano, kurve, zlato i najbolje meso, čak i onaj reski napitak od kojeg, ako ga popiješ malo više pričaš stvari koje nisi mislio nikome reći. Oni koji su znali pročitati kartu neba nisu znali da dijele sudbinu ostarjelog Dedala, da će umrijeti od ljudske ruke. Nožem će im se prerezati žile podlaktice te će u zagrljaju Bogova umrijeti okupani vlastitom tpolom krvlju.
Već ostarjeli Dedalus, u sjeni kule bijaše zadovoljan kako napreduje drugi Labirint. Noć je bila živahna, a danju je mukla tišina nagonila samo ptice da krješte i ulaze unutra te sablasne građevine.
I sagradi ostarjeli Dedalus svoj drugi Labirint.
I tada se dogodi čudo. Krene od usred dana ka ulazu na kojemu je pisalo ?δεια(adeia)*. Krenu Dedalus dalje. Iza nekoliko račvanja više se nije čuo hromi hod ostarjelog slavnog Dedalusa. Da bi prevario sudbinum, moraš ju izazvati...mislio je...kako pametno od Žene-iz-Delfa, kako mudro. Sagraditi labirint u kojem ću živjeti do kraja svog vijeka, u kojemu neću poginuti od ženske ruke! Kako mudro...Dedalus je znao da treba znati pročitati poruku, prihvatiti ju i izbjeći. Smijao se Dedalus Bogovima i Sudbini i Delfima. Smijao se Dedalus od srca i vikao, vikao je stari Dedalus adeia-adeia-adeia. Opijen slobodom, opijen životom sjedne Dedalus na zemlju...pogleda u vis i iznad visokih zidina vidi sunce.....tada se sjeti da iza sunca slijedi mjesece, iza dana slijedi noć....A vani, izvan drugog Dedalusovog Labirinta oštrili su se noževi i grijala voda...Noć je polako dolazila, a s njom i sudbina.
* ?δεια?δε?ς; adeia = freedom from fear, ?δε?ηνδιδ?ναι to grant an amnesty, indemnity, Liddell and Scott. An Intermediate Greek-English Lexicon. Oxford. Clarendon Press. 1889.