Bohumil Hrabal, Prebučna samoća
Biti ćeš zamotan u mast, potom ostavljen u njoj
i naposljetku od nje odvojen. Zatomit ćete svi,
čak ćeš biti i zaboravljen. Slijegati će ramenima
kada čuju tvoje ime. Biti ćeš s one strane pamćenja.
U toj popudbini, koja je nigdjevina, biti ćeš svoj.
Neki čitatelj, recimo da je to Promatrač će reći:
„Tako se govori o stvarima, koje nam krotko služe, a
ne o ljudima“. Ta distinkcija, ljudi i stvari nikomu neće
biti važna. Bibliografi će činiti svoje. I akademsko pismo,
grafiti, google, ukazati će na neko postojanje. Stvari ili ljudi,
posvema je svejedno. Kao i stvari, i ti ćeš krotko služiti
nekomu u zapisu. Biti ćeš taciti sicut columbae, što je
ista stvar. I sve to, sabrano u nečijem, u ničijem je dobar
početak. Da se izađe. Nekamo drugamo. Negdje van.
[http://www.fluidaudio.co.uk/]