kao kitovi u oceanu,
moj govor nije moj govor,
već jeka koja se gasi.
Koliko si dao, toliko ostaje tvoje.
Katalozi istine polako blijede.
Otkrivaju ih arheolozi sna.
Biti će izloženi u Berlinskoj akropoli.
Slavit će im ime, ali ne i tvorca,
jer njega nema, on je ništa, možda
dim cigarete, mreškanje jezera, pjev
kosa u proljeće, lastavičin let, škripa
tramvaja. Sjena. Pogled. Ništa.
Sve se to zbraja i odlazi. Ti, znam, reći
češ da je to već odavno netko rekao.
I onda se zapitaj, koliko sve to vrijedi.