kojoj netko sasvim slučajno na margini knjige
koju napisa Tolstoj daje ime. I nitko je
neće vidjeti, prazninu i njeno ime.
Ali će mnogi, međusobno se nepoznavajući o tome pisati.
Netko će smoći hrabrosti i o tome klavirati.
Kao John Cage, recimo.
Pa će netko i filosofijom se praznine baviti,
Kao Martin Heidegger, recimo.
Netko će, ničim potaknut, fotografirati.
Iz toga svega, dakako neće isteći ništa.
I to ništa, taj nedohvatljiv trenutak
i u fotografiji i u notama i u riječima privući će
još više tragača.
A ono što jest da kuća voli prazninu.
Ona voli da se u nju uđe. Da se prazninom ispuni.
Samo ne objašnjenjima i opravdanjima.
Ona voli da joj se smiješi, da ju se razgleda
i da se odvrati pogled od praznine
ka toj najnepomičnijoj točki u svemiru.
A to si ti sam.